Nekidan sam većini klijenata, obrtnicima i direktorima i/ili vlasnicima poduzeća, slala podatak o provizornoj dobiti na 30.9.
Ili gubitku.
Svake godine me zabavlja čitati povratne mailove:
– neki podijele svoj ponos zbog dobrog ili boljeg rezultata;
– neki javljaju što se još očekuje do kraja godine;
– neki objašnjavaju što je ‘omanulo’
– neki šute, jer nisu dužni nama objašnjavati
– neki odmah provjeravaju u svojim excelicama i traže objašnjenja
– neki provjeravaju je li dobitak manji od gubitka kojeg su prenijeli iz prethodnih godina
– neki samo rezignirano primjete: “bolji smo, ali žao mi je tog poreza kojeg ćemo platiti”
– neki kao da previde činjenicu da posluju trostruko bolje nego lani i komentiraju samo iznos poreza koji ih očekuje
– neki javljaju kako će sad ‘prikočiti’ jer su blizu nekog praga, npr za primjenu više stope poreza
– neki… zaboravila sam sve varijante.
Ovaj podatak svi klijenti mogu dobiti doslovno par minuta nakon što ga zatraže, a samoinicijativno ga šaljem kad je četvrtina godine pred nama.
Iako početkom svake godine klijentima šaljem brošuru sa popisom isplata kojima mogu utjecati na dobitak, očekujem da će bujica pitanja uslijediti u prosincu. Ovim podatkom sam ju možda samo zericu pomakla unaprijed.
Kako je s tobom? Gdje ti je pažnja?
Na prihodima, na dobiti ili na porezu?
Je li ti čaša dopola puna ili poluprazna?







