Ako ste i vi među onim poduzetnicima koji izdaju račune, primjerice: u dogovoru sa kupcem, po primitku plaćanja, početkom mjeseca… OBAVEZNO pročitajte ovaj tekst!
Račun smo, naime, dužni ispostavljati u onom trenutku kada dođe do isporuke nekog dobra, ili neke usluge. Ako se radi o usluzi koja traje dulje vrijeme, tada smo na kraju poreznog razdoblja (u većini slučaja: mjeseca) dužni izdati račun za dio usluge isporučen u tom poreznom razdoblju.
Zapravo, da budem točnija, u tom trenutku smo se dužni porezno zadužiti, a to najčešće činimo kroz račun. Osim toga, putem tog dokumenta i naš će kupac moći priznati u svom knjigovodstvu i PDV i trošak.
Da vidimo na konkretnom i zornom primjeru praktično značenje ovog pravila: kupcu ste isporučili neka dobra ili usluge 30.12. Nastupili su praznici, neradni dani… pa ste račun za to napisali tek sa 4.01. naredne godine. Ako ste na računu naznačili kao datum isporuke 30.12., i vaš knjigovođa, i onaj vašega kupca će znati da se taj račun knjiži u 2013. poslovnu godinu: vama kao prihod i obveza PDV-a (ako ste u sustavu), a njemu kao trošak i pretporez.
Međutim, ako ste se ‘zabunili’, pa čak i kao datum isporuke prikazali datum iz 2014. godine – počinili ste porezni prekršaj.
Dodatno trebate paziti i sa pravilima slijednosti brojeva računa i eventualnom njihovom fiskalizacijom, što ujedno i doprinosi smanjivanju opisanih ‘pogreški’.
S ovime je usko povezana i tematika kompenzacija. Naime, vrlo često se u praksi među malim poduzetnicima smatra da u slučaju međusobnog kompenziranja isporuka nije niti potrebno izdavati račune, budući da neće doći do novčanog tijeka.
To je još jedna iluzija, upravo iz razloga što se oba poduzetnika trebaju porezno zadužiti i ispravno obračunati svoje prihode i rashode.
