Budući da su razdoblja ne­likvidnosti relativno česta u malom poduzetništvu, onaj tko ga vodi mora znati uvjete po kojima može po­moći, a još više će uspješnog poduzetnika zanimati kako može osobno raspolagati sa novcem poduzeća.

Činjenica je, međutim, da danas još uvijek imamo bogatih poduzetnika čija po­duzeća grcaju u dugovima i gubicima, ali ja sam sklona vjerovati da će se broj takvih vremenom smanjivati. Kon­trolni organi stežu remenje svaki dan, a nisu svi skloni ponašati se kriminalno. Dok je utajivačko ponašanje bilo rijetko ili nikako zamje­ći­va­no i kažnjavano, više je bilo onih koji su mu bili skloni.

Sve je više poduzetnika koji prihvaćaju činjenicu da će svoj kolač dijeliti sa sustavom skoro u jednakim dijelovima.

Osnivač poduzeća, njegov direktor, zaposlenik ili bilo koja druga osoba može tom poduzeću dati pozajmicu (kredit, zajam) iz bilo kojeg razloga. O tom poslu treba sastaviti ugovor u ko­jem će se prije svega definirati rok vraćanja i visina ka­mate. Međutim, takav je ugovor moguće sklopiti i bez ugovaranja kamate.

Ako se kamata ugovori, poduzeću će ona predstav­ljati trošak, a fizičkoj osobi dohodak.

Prema najavama novih poreznih propisa i kamate će biti oporezivane fizičkim oso­bama, a o tome ćemo pi­sati drugom zgodom.

Obrtnik koji primi pozaj­micu je zapravo u istoj poziciji. Njemu će poteškoću predstavljati činjenica da po­rezna uprava prije verificiranja njegove porezne pri­jave uspoređuje iznos primitaka koje je prijavio sa ukupnim iznosom priljeva na žiro račun. Zbog toga će o pri­ma­nju pozajmica morati pre­dočiti dokumentaciju kao dokaz da konkretni pri­ljev nije imao karakter primitka.

Direktor poduzeća koje ima viška novčanih sredstava može u ime tog poduzeća sklopiti ugovor kojim će poduzeće pozajmiti novac drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

Već sam više puta uka­zivala na činjenicu da novac ili druga imovina poduzeća kojeg ste osnovali, nije vaša osobna imovina. Poduzet­ni­cima početnicima ovo teško pada, jer za svako korištenje imovine poduzeća za osobne svrhe treba biti opravdanja, a poduzeću pripada prihod, koji će u konačnici rezultirati porezom.

Dakle, ako će poduzeće bilo kojoj fizičkoj osobi dati pozajmicu, dužno joj je na kraju svakog poreznog raz­doblja obračunati kamatu. Ta će kamata poduzeću biti prihod.

Po trenutnim propisima o PDV-u, takve isporuke ne podliježu oporezivanju tim porezom, ali se ipak i taj prihod prijavljuje i putem ob­računa PDV-a (mjesečno ili tromjesečno), u dijelu u ko­jem se zbrajaju neoporezive isporuke. Iz tog razloga vjerojatno će i vaš knjigo­vođa sugerirati da kamatu obračunavate i zaračunvate svaki mjesec, a upoznat će vas i sa odredbom o tome koja je najmanja kamatna stopa koju poduzetnik smije ugovoriti.

Obrtnik neće imati ovak­vih problema, jer on kao fi­zička osoba može slobodno raspolagati sa svojim nov­cem.

Druga je situacija sa po­zajmicom koje poduzeće da­je drugoj pravnoj osobi (pa­zite, to nije obrt!), jer tada je moguće sastaviti ugovor sa kamatnom stopom od 0%, ali samo ako se radi o prav­nim osobama koje nisu po­vezane – dakle, nemaju iste osobe u vlasničkoj strukturi.

Ako jesu, postoje minuciozna porezna pravila pa pi­tajte svog knjigovođu.

Koliko god sam se trudila ovu temu napisati razum­lji­vim jezikom, vjerojatno će biti čitatelja koji neće ra­zumjeti, ili će krivo interpretirati – jer ne poznaju razliku između prihoda, isporuka, primitaka i sličnih naziva, a nemaju svog knjigovođu koji ih je tome podučio. Žao mi je zbog toga, ali već znate što bih vam ja savjetovala!

Test sam napisala za tjednik Ri-Telefax Burza i objavljen je dana 23.10.2014., te u rubrici Poduzetnik dana 28.10.2014.