Stiže mi nekidan pitanje: kako bi ja mogao napumpati troškove do kraja godine, kako bih platio manje poreza?
Kako cilj tekstova u ovoj rubrici nije ni poticanje ni podučavanje o poreznoj utaji, neću ni pokušati odgovoriti na to pitanje, nego ću skrenuti pažnju onima koji žive u uvjerenju kako su od prijatelja uz kavu dobili baš dobre savjete kako da učine baš to. Kao da je poduzetništvo nekakva kutija u koju se bacaju svi računi, pa kao takva baš dobro dođe: em se izvuku novci, em se plati manje poreza. Znam za neke koji su uzimali susjedove račune; što će njemu R1 kad nema firmu!
Naravno, da većina poduzetnika shvaća da su poslovno opravdani rashodi samo oni koji služe ostvarenju prihoda. To znači da je opravdan onaj trošak koji je imao poslovnu svrhu. Definicija ne može biti jednostavnija!
Postoje poslovni troškovi za koje porezni propisi čak niti ne dopuštaju da u cijelosti idu u rashode poduzetništva, kao na primjer troškovi reprezentacije i oni vezani za upotrebu osobnih automobila.
S druge strane, postoje situacije kada porezni propis dopušta da određeni trošak u jednoj godini bude pripisan rashodima, iako će zapravo isti trajati kroz više godina: nabavite li neki sitni inventar koji ima vijek trajanja dulji od godine dana, a vrijednost manju od 3.500 kn – dopušteno vam je da njegovu nabavnu vrijednost knjižite u cijelosti u rashode u godini kada ste ga nabavili.
Kada je nabavna vrijednost dugotrajne imovine veća od navedenog iznosa, trošak će se raspoređivati u rashode kroz vijek upotrebe.
Za obje vrste sredstava potrebno je voditi popise, a ovaj potonji se svake godine šalje i u poreznu upravu. Navedeni iznos prate u bruto iznosu oni koji su izvan sustava PDV-a, a u neto iznosu oni koji su u tom sustavu.
Oni koji su u sustavu PDV-a, pa su koristili pretporez pri nabavi, trebaju računati i na činjenicu da sredstvo ne smiju otuđiti tijekom pet godina. U slučaju da to učine, moraju ispraviti pretporez, tj. vratiti ga u državni proračun.
Prema tome, oni što su skloni krajem godine uzimati susjedove račune za televizore i druga sredstva, prvo neka promisle je li to sredstvo uopće za njihovu djelatnost ima poslovnu svrhu, a dalje neka budu svjesni da ono u popisima i u stvarnosti treba postojati u njihovom poduzetništvu sve dok ga ne rashoduju uz prisustvo službenika porezne uprave ili uz vjerodostojan dokument da je baš to sredstvo predano na otpad. Druga je opcija prodaja sredstva na tržištu.
Božićnice i druga neoporeziva davanja moguće je isplatiti samo zaposlenicima i samom obrtniku. Prema tome, osnivaču poduzeća to je moguće isplatiti samo kao drugi dohodak, ukoliko i sam nije zaposlenik poduzeća.
Porezni propis ne uvjetuje eventualni rad u nepunom radnom vremenu sa razmjernim isplatama, pa je poduzetniku dopušteno da puni iznos isplati i radniku koji radi jedan sat tjedno. Ono što je nužno uzeti u obzir je da je iznos definiran za cijelu godinu za jednu osobu, i da podrazumijeva isplate od svih poslodavaca. Ovo je novina o kojoj sam više pisala prošli tjedan. Bez obzira na činjenicu eventualne gotovinske isplate mimo tekućeg računa, o njoj je nužno izvijestiti poreznike putem JOPPD obrasca za svakog pojedinog zaposlenika.
Prema tome, bio kraj godine ili ne, naša je sudbina samo puno raditi i brinuti, a vijesti je preporučeno ne slušati, a još manje ih stavljati u kontekst sa svojim životom i poslovanjem. Treba ostati pribran za rad do smrtnog dana!
Sretno!
© Zorana Mavričić-Korošec, Makora knjigovodstvo
Tekst je napisan 21.11.2017. za https://burza.com.hr/portal/poduzetnik