Stiglo mi je pitanje: da li se kao redovan student mogu baviti poduzetništvom?
Moram na početku reći da imamo nekolicinu klijenata u ovakvoj poziciji, i da me uvijek razveseli kad vidim interes kod mladih ljudi za ostvarivanjem poduzetničkih ambicija.
Odgovor na ovo pitanje je, naravno, pozitivan uz napomenu da je potrebno obratiti pažnju na nekoliko pravila, kako se ne bi dogodilo da cijeli učinak mladog poduzetničkog duha završi u grotlu državnog proračuna.
Prvo je potrebno znati da se status zaposlenosti kosi sa statusom redovnog studenta. To znači da treba izbjegavati oblik poduzetništva koji podrazumijeva zapošljavanje.
Poslovanje kroz obrt je svakako takav oblik registriranja koji obrtniku stvara obvezu da se prijavi na mirovinsko i zdravstveno osiguranje ukoliko nije negdje drugdje zaposlen. Kako student nije u statusu zaposlenosti, to bi značilo da bi se morao prijaviti, a to bi vrlo vjerojatno utjecalo na brojna prava koja ista osoba koristi kada se deklarira kao student, od kojih su mnoga beneficije zamišljene kao potpora mladoj osobi na školovanju.
Kako je poslovanje obrta povezano i s financijskom obavezom od nepunih 1.900 kn za mjesečne doprinose za one koji vode poslovne knjige, ili oko 1.100 kn za one u sustavu paušalnog oporezivanja, ova opcija ni financijski nije izrazito zanimljiva.
Sljedeći je dostupni oblik registriranja poslovanje kroz poduzeće.
Poduzeće mora imati osnivača (jednog ili više) i direktora, barem jednog. Za više informacija o statusu i obvezama svakog od njih upućujem čitatelje na nekolicinu članaka u ovoj rubrici u kojima je sve detaljno opisano.
Ovdje ću se zadržati na činjenicama koje mogu imati utjecaja na status studenta.
Osnivač, kao ulagač kapitala, nije odgovoran za poslovanje poduzeća već mu pripada udio u dobitku koje poduzeće ostvari i na koji plati porez.
S druge strane, direktoru ne pripada uopće udio u zaradi, već on upravlja poduzećem i odgovara za njegovo poslovanje.
Propisi kažu da ona osoba koja je direktor i koja nije nigdje zaposlena, treba sama plaćati doprinose od oko 3.000 kn mjesečno, što je opcija koju vjerojatno student želi izbjeći iako ne bi utjecala na njegov status redovnog studenta.
Da bi izbjegao osobnu obvezu plaćanja doprinosa, svaki se direktor može prijaviti na zaposlenje u poduzeću u kojem je direktor, te će tada trošak doprinosa ići na teret poduzeća, zajedno sa neto plaćom koju poduzeće mora svaki mjesec obračunavati i prijavljivati poreznim vlastima. Dapače, minimalna osnovica na koju se doprinosi moraju obračunavati je veća nego za ostale zaposlenike, pa cjelokupni trošak doseže 6.000 kn. Dodatno, za današnju temu: kao zaposlena osoba student će imati problema sa svojim statusom.
Prema tome, zaključak je da student može biti osnivač poduzeća, ali da treba izbjegavati status direktora. Kako je ovo okolnost koju treba definirati prije upisa u sudski registar, o njoj treba na vrijeme donijeti promišljenu odluku, jer bez direktora poduzeće nije moguće ni osnovati. Student poduzetnik treba naći osobu od povjerenja, jer praktično upravljanje poduzećem vrši upravo direktor, a ne osnivač.
Dodatno, imenovani direktor može dio svojih ovlasti prenijeti na studenta ukoliko ga imenuje prokuristom, što također treba upisati u sudski registar. Status prokuriste ne zahtijeva plaćanje doprinosa, zapošljavanje niti se kosi sa studentskim pravima.
Tako smo slalomom kroz propise došli do zadovoljavajućeg rješenja za poduzetnog studenta.
Sretno!
