Svi smo skloni definirati sebe i svoje poduzetništvo primarno kroz materijalna obilježja, a to je u poduzetništvu imovina.
Imovinu čine primjerice: nekretnine, pokretnine, intelektualno vlasništvo, novac, sredstva za rad, zalihe materijala, gotovih proizvoda, robe, sredstva investirana na burzama, fondovima i štednjama, ali i potraživanja, itd…
Neke od ovih pojmova malom su poduzetniku lako razumljive, a neke su prilično apstraktne na takvim nivoima poslovanja, a k tome različito ih tretiraju porezni propisi.
Želite li svoju osobnu imovinu unijeti u svoje poduzetništvo, to možete činiti s odlukom ako poslujete kao fizička osoba, ili kupoprodajom ako poslujete kao pravna osoba. Tim poslovima imovina će prijeći u vlasništvo poduzetništva, pa od tada svi troškovi vezani uz njeno korištenje mogu teretiti obrt ili poduzeće.
Ako se radi o dugotrajnoj imovini, ona će postepeno biti amortizirana, a inventar može odmah u cijelosti opteretiti troškove u trenutku nabave.
Obje vrste sredstava potrebno je pratiti inventurama, barem jednom godišnje, kada je poduzetnik dužan popisati svoju imovinu, ali i obaveze.
Želite li neko sredstvo prenijeti iz vlasništva poduzetništva u svoje osobno, opet ćete koristiti pravni posao prodaje, ili odluku ako ste obrtnik.
Poduzeću će prodajna vrijednost predstavljati prihod, i osnovicu za PDV ako je u sustavu. Međutim, ako se radi o imovini koja je osnovno sredstvo, tada računajte i na činjenicu da će preostala knjigovodstvena vrijednost imovine u istom poreznom razdoblju biti trošak, što može prilično utjecati na poslovni rezultat.
Obrtniku je prodajna vrijednost primitak kada naplati kupoprodajnu cijenu. Međutim, ako se radi o odluci o izuzimanju imovine iz poduzetničke u privatnu, tada će primitak biti uobičajena tržišna vrijednost te imovine, čime se otklanjaju porezne malverzacije.
Amortizaciju za otuđenu dugotrajnu imovinu moguće je obračunati samo do mjeseca otuđenja.
Kad žele prodati neku imovinu, klijenti me često pitaju: pošto možemo prodati? Odgovor je, naravno: kako vam tržište dopušta. Kakav će biti računovodstveni i porezni postupak nakon izvršene kupoprodaje, to je drugo pitanje, koje ovisi o konkretnoj situaciji, a princip je gore naveden.
Malog je poduzetnika često potrebno podsjetiti da postoje ograničenja u korištenju imovine poduzetništva za njegove privatne svrhe, iako on sam sebe doživljava kao vlasnika svega toga.
Naime, upravo zato što troškovi upotrebe i amortizacije imovine terete poduzetništvo, nije dopušteno koristiti ju za privatne koristi, bez istovremenog obračunavanja poreza na dohodak onome tko se imovinom okoristio. Ako je ta osoba zaposlena u poduzetništvu, tada će vrijednost koristi u naravi predstavljati neto plaću, na koju će poduzetništvo platiti poreze i doprinose, kao da se radi o plaći (od 40-60% neto vrijednosti).
Ako osoba nije zaposlena u poduzetništvu, tada se obračunavaju doprinosi i porezi kao za drugi dohodak, što će predstavljati gotovo jednaku vrijednost neto primitka.
U situacijama kada osobnu imovinu želite ustupiti na korištenje poduzetništvu, bez prijenosa vlasništva, činite to putem najmova i zakupa. U tom slučaju će najamnina biti trošak poduzeća, ali će vama osobno biti dohodak. Osobno ste dužni to prijaviti poreznoj upravi čim potpišete ugovor, pa ćete dobiti rješenje kojim će vam se odrediti porezna obaveza, a ona će biti oko 8,5% vrijednosti tog dohotka.
Ovo posljednje rješenje ima smisla sama u slučaju da poslujete kroz poduzeće, jer obrtnik ne može sklapati ugovore sam sa sobom, a i najamnina bi mu bila u istom trenu primitak i izdatak, čime nema poreznih učinaka.
Kao i za ostale teme važi pravilo: treba znati što i kako prije poduzimanja radnje, jer znanje je moć.
(c) Zorana Mavričić-Korošec, Makora knjigovodstvo
Tekst sam napisala 7.7.2016 za Rubriku Poduzetnik Tjednika Ri-telefax Burza
Molim, u svim mojim tekstovima obratite pažnju na datum objavljivanja, jer propisi se mijenjaju i mogli biste steći krivi dojam o njihovu važenju. Točne i svježe informacije možete dobiti putem usluge
Konzultacija
