Iz godine u godinu sve su stroži kriteriji koji određuju poslovanje s gotovinom. Čini se da je svima u interesu da se transakcije obavljaju bezgotovinski: zabilježene su, poznati su sudionici događaja i ono najvažnije: netko će ubrati proviziju!
Mali poduzetnik ima najčešće upravo suprotni interes, ali ovu utrku gubi, bojim se. Naplaćuju mu naknade i kada naplaćuje u gotovini, pa je sve manje gotovine u njegovim blagajnama. Kad je na računu, nagovaraju ga na bajne kredite, pa se često polakomi za opremom i poslovnim zamahom koji mu je zapravo nedostižan.
Nema veze – platit će naknade i kamate!
Šalu na stranu, doista je nužno poduzetniku da razborito upravlja svojim novčanim tokovima. To podrazumijeva i uhodane procese prisilne naplate potraživanja, što je danas neizbježan proces, kojemu tijek započinje zapravo u trenutku sklapanja posla. Ima li uopće smisla prodati robu ili uslugu nekome za koga niste dobro provjerili hoće li vam je moći platiti?! Bojim se da mnogo poduzetnika nije o ovome dobro promislilo, osobito onih koji su u poduzetništvu završili iz potrebe samozapošljavanja.
Ovaj puta ćemo još jednom proći osnove poslovanja s gotovinom.
Naplaćujete li gotovinom ili kreditnim karticama, dužni ste fiskalizirati svaku takvu naplatu. Početnike često začudi što se i naplata karticama smatra gotovinskom, jer tu “keša” ne vide, a i ono što im završi na računu s vremenskim odmakom umanjeno je za proviziju kartične kuće.
Na ovo trebaju misliti i svi koji putem interneta naplaćuju bilo koju vrstu svojih isporuka. To je najčešće baš karticama. Ako je PayPalom, onda ne treba biti fiskalizirano, ali ne smije biti naplaćeno od hrvatskih kupaca, jer od njih se smije naplaćivati samo u kunama.
Od srpnja je cjelovito upravljanje postupkom fiskalizacije moguće samo s dva Finina certifikata: jedan za fiskalizaciju, kojeg treba povezati s programom kojeg koristite, a drugi za prijavu svih činjenica o poslovnim prostorima i radnom vremenu. Varijanta u kojoj ovo drugo radi knjigovođa sa svojim certifikatom s kojim predaje izvještaje, u praksi se pokazala lošim rješenjem: prijave promjena su dinamične, poreznici na isti sustav šalju svoje poruke i upite na koje morate promptno odgovarati, a knjigovođe jedva stignu pratiti svoje uobičajene zadatke za koje se jesu ugovorno obvezali. Stoga svaki ozbiljniji poduzetnik potroši dodatnih 300-njak kuna godišnje i omogući sebi samostalnost i odgovornost u radu. I to je cijena te gotovine koju uzimate!
Gotovinu polažete na svoje žiro račune čim ste blizu propisanih blagajničkih maksimuma, a banka će i tu proviziju naplatiti kroz mjesečni račun. Što više novca im donesete, više ćete im platiti!
Vodite računa da pojedinačni račun veći od 5.000 kn ne smijete naplatiti novčanicama od drugih poduzetnika nego samo od građana. Smijete karticama, dakako.
Poduzeća za svako poslovanje gotovinom moraju voditi blagajničke dnevnike, dok obrtnici takvu evidenciju uvode kad sami procjene da je potrebno, jer nisu obvezni.
Druga strana medalje poslovanja s gotovinom je kada ju koristite za gotovinska plaćanja. Prvo ograničenje je spomenuto: 5.000 kn kao najviši iznos računa kojeg smijete platiti gotovinom, kad se radi o odnosu s dobavljačima.
U svim drugim odnosima, vrlo je uzak krug isplata koje smiju ići u gotovini.
Spomenimo prvo zakupnine, koje se često ispuštaju iz vida. Sve ih se mora isplaćivati ne samo na račun (bezgotovinski) nego isključivo na žiro račun zakupodavca (ne na tekući). Njemu će taj novac biti podložan ovrhama, ali to nije vaša briga, ako mislite poštovati svoje propisane obaveze.
Radnicima plaće morate isplaćivati na tekuće račune, pri tome dobro pazeći koliko na obični, a koliko na zaštićeni račun, te koliko za namirenje njegovih kreditnih i prisilno naplativih obaveza. Vaš će knjigovođa silom prilika biti i knjigovođa svakog vašeg zaduženog radnika, za što će trošiti nemalu količinu vremena, ali je obveza pravnog praćenja svih odredbi ovršnog zakona ipak na vama, ili na pravniku kojeg platite.
Razne neoporezive isplate radnicima, kao prigodne nagrade, regrese, darove u naravi, otpremnine i sl. možete isplaćivati u gotovini, ali samo onima koji nemaju zaštićene račune i ovrhe – jer njima taj iznos u cijelosti nije zaštićen. Vi ste odgovorni na to paziti i štititi njegovog vjerovnika, jer u protivnom ćete vi platiti njegov dug.
Naknade stvarnih troškova, tj. prijevoze, dnevnice, ostalo po putnim nalozima smijete isplaćivati i u gotovini i na zaštićeni tekući račun.
Honorarcima druge dohotke morate plaćati na njihove žiro račune.
Dobit osnivačima morate isplaćivati na račun, ali ne nužno žiro račun. Naravno, isto je i s akontacijama dobiti, a sve ide s istovremenim plaćanjem poreza i ev. prireza.
I opet, po isteku mjeseca, banke će na sve potrošene iznose s vaših računa zaračunati svoju proviziju. Gdje god da počne, dio uvijek ovdje završi.
Sretno!
© Zorana Mavričić-Korošec, Makora knjigovodstvo
Tekst je napisan 18.09.2017. za https://burza.com.hr/portal/poduzetnik