Prema izmijenjenom Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi stope zakonskih zateznih kamata su promijenjene ako se radi o odnosu između poduzetnika.
Stopa zateznih kamata na odnose proizašle iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava prema izmijenjenim odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) jednaka je “referentnoj stopi” uvećanoj za 8 postotnih poena.

Referentnu stopu određuje HNB u skladu sa prosječnim kamatnim stopama poslovnih banaka na kredite, odobrene nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana. Prema objavi HNB-a prosječna kamatna stopa za referentno razdoblje (referentna stopa) od 1. 12. 2012. godine do 31. 5. 2013. godine, iznosi 5,40%.
Prema tome, zakonska zatezna kamatna stopa (u slučaju kada kamatna stopa u konkretnom ugovornom odnosu nije drukčije ugovorena), od 1. srpnja 2013. znosila bi, u odnosima između poduzetnika te poduzetnika i osoba javnog prava, 13,40 % (5,40+8), umjesto dosadašnjih 15%.
Promijenjena je i stopa ugovorene zatezne kamate. Novom odredbom (čl. 12.a st. 3. ZFPPN) određeno je da se u poslovnim transakcijama između poduzetnika može ugovoriti stopa zatezne kamate koja ne može biti veća od zakonske zatezne kamate koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora. Ako su zatezne kamate ugovorene, a nije određena njihova stopa, obračunavaju se zakonske zatezne kamate. Za razliku od dosadašnjeg uređenja, stopu zatezne kamate više nije moguće ugovoriti u odnosima između poduzetnika i osoba javnog prava već samo u odnosima između poduzetnika, a ugovorena stopa zatezne kamate može biti samo do visine zakonske zatezne kamate, ali ne i iznad toga. Zatezna kamata u odnosima između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može biti samo zakonska zatezna kamata. Drukčije bi određenje u ugovoru bilo ništetno (čl. 8. st.7. ZFPPN).
S obzirom na pojašnjeno novo uređenje, valja reći da odredbe čl. 29. ZOO-a kojima je bila uređena ova materija i dalje ostaju na snazi i primjenjuju se na sve ostale odnose, osim na novčane obveze između poduzetnika odnosno poduzetnika i osoba javnog prava (u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze) koji su sada uređeni čl. 12.a ZFPPN, kao posebnim Zakonom (lex specialis).
Tekst donosim sa portala savjetničke kuće RRIF, objavljen je 17.07.2013.