Najnovije su izmjene Zakona o trgovačkim društvima donijele promijene i u načinima zatvaranja poduzeća.
Prisjetimo se: do sada se svako poduzeće, pa tako i d.o.o. j.d.o.o. brisalo iz registra trgovačkog suda nakon procesa likvidacije.
Tijekom likvidacije, između ostalog, bilo je potrebno rasporediti imovinu društva na fizičke osobe, jednako kao što su obveze društva preuzimale fizičke osobe. U malim poduzećima, najčešće imovinu i obveze preuzima osnivač društva, koji je obično bio i direktor, a tijekom likvidacije likvidator. Drugačiji način raspodjele, kao ni imenovanje neke sasvim treće osobe za likvidatora, nisu isključeni bili, niti su to sada u novim propisima.
Proces likvidacije traje i do godinu dana, a njegovim tijekom nastaju i troškovi. S obzirom da je tijekom tog procesa poduzeću dozvoljeno i poslovanje, moguće je da ostvaruje i prihode a ne samo rashode. Poslovne knjige vode se cijelo vrijeme, a vezano uz likvidaciju izrađuju se i podnose tri financijska izvješća u rangu završnih računa. Od početka ove godine, likvidatori su izjednačeni sa članovima uprave u pogledu obveze plaćanja doprinosa, što je mnogima dodatno poremetilo račune.
Sada se u Zakonu pojavila nova mogućnost, koja je unijela i niz nedoumica među osnivače poduzeća i među računovođe.
Sada je uvedena mogućnost skraćenog prestanka društva bez postupka likvidacije, koji se može primjeniti samo ako svi osnivači daju izjave da pristaju na takav postupak, da društvo nema nepodmirenih obaveza niti nepodmireni javni dug, te da će solidarno odgovarati za obveze društva dvije godine nakon njegovog prestanka, ako se one naknadno pojave, a prilože i plan raspodjele imovine društva.
>>>> Trebate savjet u vezi otvaranja obrta ili poduzeća i porezne regulative u poduzetništvu? Dogovorite konzultacije
Iako su se mnogi poveselili ovoj mogućnosti da se riješe svojih zapuštenih i beskorisnih poduzeća, osobito u kontekstu propisanih iznosa doprinosa za direktore i likvidatore, ovaj je novi institut neusklađen sa ostalim propisima i prilično dvojbeno uređen.
Naime, poznavajući neke karakteristike našeg mentaliteta, uočljivo je spominjanje izjava osnivača o brojnim vrlo značajnim financijskim i pravnim činjenicama, za koje sud može zatražiti daljnje dokaze. S obzirom da ne mora, koliko puta će se pojaviti odstupanje između sadržaja izjava i stanja u poslovnim knjigama? Kriterije po kojima će se od jednih tražiti dokazi, a od drugih neće – propis ne spominje.
Dodatno, činjenica nepostojanja poreznog duga dokazuje se potvrdom sa porezne uprave, ali ako poslovne knjige nisu redovno i ažurno vođene i usklađene sa prijavno-odjavnim podacima HZMO i sa stvarnim poslovnim događajima vezano uz poreze, tada je moguće i da ta potvrda ne odgovara stvarnom stanju.
Potvrde se sada dobivaju elektronski temeljem stanja na određeni dan. Doduše, refernet ih odobrava, ali može li on znati koju posljedicu u konkretnom slučaju potvrda može imati, kad su ispred njega stavljeni zahtjevi za brzim rješavanjem predmeta i protočnosti sustava.
Osobno mi u ovom trenutku nije poznat neki konkretni slučaj da je poduzeće na taj način izbrisano iz registra, i sa nestrpljenjem čekam daljnje događaje u vezi s tim.
Mislim da će biti daleko više onih koji će pretrpjeti značajne štete kad shvate da su im se poslovni partneri jednostavno ‘dali izbrisati’ i da su zaostale obveze u svojim izjavama jednostavno odlučili preskočiti. Kad to shvate, ostaje im bespuće našeg pravosudnog sustava da to dokažu!
Pravna nesigurnost poslovanja upravo je dosegla jednu novu razinu!
Stoga, ako ne dočekamo neko podrobnije tumačenje ove odredbe, mi aktivni poduzetnici ćemo morati razviti naviku učestalih pregleda oglasnih ploča sudova, jer ovo unosi priličnu dozu tržišne nesigurnosti.
Slabo će nam pomagati zazivanje sreće ako se nađemo u poziciji da imamo potraživanja od izbrisanih poduzeća, čiji su osnivači odlučili – slagati pa iseliti, primjerice. Ipak, završit ću uobičajeno:
Sretno!
08.07.2019.
