Budući da je često prisutno mišljenje da je likvidiranje računa posao knjigovođa, a da je novi Zakon o računovodstvu prilika da se stvari malo ‘poslože’, prije tjedan dana sam za rubriku Poduzetnik tjednika Ri-telefaks Burza (za koju redovno pišem) napisala tekst u kojem nastojim objasniti što likvidiranje jeste i tko ga može obavljati.
Kada pročitate, vjerujem da ćete se složiti sa mnom.
Između ostalog, u tekstu sam dala podsjetnik što bi bili elementi procesa likvidiranja računa, od strane odgovorne osobe malog poduzetnika:
- Je li račun izdao onaj kome je dao narudžbu i s kime je posao ugovorio, ili neki drugi poduzetnik?
- Ima li svih potrebnih podataka o tom izdavatelju računa?
- Jesu li točno navedeni podaci o primatelju, odnosno samom poduzetniku koji je račun primio?
- Je li ispravno navedeno vrijeme isporuke?
- Jesu li prikazane količine koje su doista primljene, ili više ili manje od toga?
- Jesu li zaračunate cijene u skladu sa ugovorenima?
- Je li rok dospijeća istaknut na računu točno onakav kakvog je ugovorio sa svojim partnerom, tj. dobavljačem?
- Je li račun ispisan na mediju koji će omogućiti njegovu trajnu čitljivost, ili je možda već u trenutku likvidiranja iz nekog razloga nečitljiv, pa je potrebno zatražiti novi ispis?
- Ako se radi o usluzi, je li doista primljena upravo ta usluga i u toj količini koja je prikazana na računu?
- Ima li sam poduzetnik dodatne dokumente koji će potvrđuju obavljenu isporuku usluge?
- Ima li potrebe da sam evidentira dodatne podatke vezane uz tu uslugu radi moguće kasnije kontrole?
- Ima li potrebe da se neki podatak sa računa upiše u pomoćne knjige: skladišne evidencije ili inventurne liste?
I tome slično…
Cijeli tekst možete pročitati na našoj Facebook stranici
i na: http://burza.com.hr/novac/poduzetnik/2015/08/136523-likvidiranje-racuna/
Dakle, likvidiranje računa sigurno nije radnja nalik ovoj kako su se dobro našalili u stručnoj publikaciji “Računovodstvo, revizija i financije” u broju 7/2011 na strani 28
😀
