Ako malom poduzetniku poslovanje uspješno teče, ostvarivat će profit, zaradu. On se drugačije naziva kod obrtnika i kod poduzeća, podliježe drugačijim sustavima oporezivanja, a do neke mjere im se razlikuje i ‘cijena’ tj. visina poreza.
Obrtnik u poslovanju ostvaruje primitke, njih umanjuje za izdatke koji su imali poslovnu svrhu, a njihova razlika se naziva dohotkom. Ono što kao obrtnik nabavite postat će vaš izdatak tek kad to i platite, a jednako tako će vam i primitak biti samo ono što naplatite.
Novcem sa svojeg žiro računa kao obrtnik možete slobodno raspolagati kad god želite, što je posljedica činjenice da je poslovanje kroz obrt vezano uz fizičku osobu obrtnika.
Porezno će se svako vaše podizanje gotovine smatrati akontacijom dohotka, koji će se stvarno utvrditi tek po isteku poslovne godine, u poreznoj prijavi, i to zbrajanjem svih vaših dohodaka: iz obrtničke djelatnosti, te iz ostalih eventualnih izvora.
Od ukupnog dohotka oduzme se godišnji neoporezivi iznos, koji ovisi o obiteljskom statusu a čita se iz vaše porezne kartice, a na preostali dio primjenjuje se oporezivanje stopama od 12%, preko 25% do 40%. Želite li aproksimativnu računicu, predvidite da ćete ostati bez četvrtine ukupnog dohotka, a u slučaju dohodaka većih od 150.000 kn i više.
Prije ste porez trebali platiti po rješenju porezne uprave, a od ove godine već sa podnošenjem porezne prijave, najkasnije do kraja veljače 2015. Od tog dana nadalje poreznici će vam obračunavati zatezne kamate i pokretati ovrhu.
Malim poduzetnicima koji posluju kroz poduzeća, a to su najčešće društva sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) ili jednostavna društva (j.d.o.o.) stvar je malo drugačija.
Prva razlika je u tome što su oni dužni knjižiti prihode po izdavanju računa (ili točnije: prema trenutku isporuke), a rashode po primitku računa (ili vremenu nastanka) pri čemu nije važan datum njihove naplate ili plaćanja.
Razlika između njih se naziva dobitkom, a taj je oporezovan porezom po stopi od 20%. Ova se stopa primjenjuje na cijeli iznos utvrđenog dobitka.
Dodatno, u trenutku isplate dobitka fizičkoj osobi plaća se dodatnih 12% poreza na dohodak.
Stoga, otprilike 30% ukupnog dobitka otići će na porez.
Ako ste osnivač poduzeća koji u je u njemu i zaposlen, tada znate da vas vaša plaća košta i više od toga. Manje plaće opterećene su sa skoro 50% davanja, a veće i sa 60%.
Drugim riječima, kad si isplaćujete plaću iz svojeg poduzeća istovremeno morate na račun državnog proračuna platiti dodatni iznos koji će vam vaš knjigovođa obračunati, a koji će biti otprilike u visini gornjih postotaka. Naravno, isto se primjenjuje i za isplate ostalim zaposlenicima.
Vjerojatno se sada i vama nameće pitanje koji mi često postave poduzetnici početnici na konzultacijama: “ako je tolika razlika, zašto ja ne bih sve isplaćivao kao dobit, čak i ono što dajem zaposlenicima?”.
Evo nekoliko razloga:
Prije svega, porezni propisi nisu jedini po kojima morate postupati.
Svi koji za vas obavljaju rad trebaju kod vas biti zaposleni. S njima trebate sklapati ugovore o radu, isplaćivati im barem minimalne plaće, ili onolike kolike ste ugovorili. Budući da će biti zaposleni, morate za njih plaćati doprinose i poreze.
Ovo isto se odnosi i na vas kao osnivača ili direktora – ukoliko ste u svom poduzeću zaposleni.
Dapače, sve što zaposlenicima isplaćujete smatra se njihovom plaćom, i osim točno određenih iznosa s točno određenim svrhama, ne smije se isplaćivati drugačije.
Ako netko za vas radi, a nije kod vas zaposlen – radi na crno: niste mu omogućili korištenje njegovih prava i u riziku ste plaćanja visoke kazne.
Nadalje, dobit se može isplaćivati samo ako doista postoji. Zato ste prije svake isplate dobiti dužni provjeriti u svojim poslovnim knjigama ima li još na raspolaganju neisplaćene dobiti iz ranijih godina, a ako je nema dužni ste izračunati svoj poslovni rezultat do tog trenutka, te si isplatiti samo dostajući iznos akontacije dobiti i istovremeno platiti 12% poreza i o tome izvijestiti poreznu upravu. Kad dobit za tu godinu i utvrdite, trebate obračunati i te akontacije koje ste si isplaćivali.
Ovo sve postaje prilično često nemoguća misija kod naših poduzetnika koji su skloni u poslovnim knjigama knjižiti sve rashode, a prihode ostvarivati mimo njih.
Također, ako ste u prethodnim godinama ostvarili gubitke, njih prvo morate pokriti, a tek razliku ćete si moći isplatiti.
Jednostavna društva su dužna četvrtinu dobiti spremati u rezerve sve dok njima ne dostignu iznos od 20.000 kn, pa je i to jedno od ograničenja.
Ako se odlučite podizati pozajmice od svog poduzeća, ne zaboravite svaki mjesec obveznu kamatnu stopu pribrojiti prihodima svojeg poduzeća… koji će opet ići u oporezivanje.
Kao zaključak bi rekla da je lako razmišljati o načinu isplate nečega što imate, što ste zaradili. Međutim, ako ste loše poslovali – takvih briga nećete imati! U našim uvjetima, biti poduzetnik je naporan i stresan posao i treba ga se prihvaćati samo ako ste toga svjesni.
Ma koliko skupi automobili u susjedovom dvorištu navodili na drugačiji zaključak! Oni su prečesto samo svjedočanstva kreditne opterećenosti i našeg mentaliteta.
Sretno!
Tekst sam napisala za tjednik Ri-Telefax Burza i objavljen je pod naslovom Kako najjeftinije izvući svoj novac dana 011.12.2014., te u rubrici Poduzetnik dana 16.12.2014.
[contact-form to=’knjigovodstvo@makora.hr’ subject=’Molim ponudu za knjigovodstvene usluge’][contact-field label=’Vaše ime i prezime’ type=’name’ required=’1’/][contact-field label=’Email’ type=’email’ required=’1’/][contact-field label=’Naziv poduzeća ili obrta’ type=’url’ required=’1’/][/contact-form]
