USVOJEN ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU
Hrvatski Sabor je na sjednici održanoj 20. svibnja 2011. godine po hitnom postupku donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, s Konačnim prijedlogom zakona kojim se usklađuje zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije.
Predložene izmjene i dopune Zakona o radu odnose se na nešto fleksibilnije uređivanje instituta radnog vremena u dijelu u kojem se kolektivnim ugovorima sada mogu, osim iznimaka o dnevnom i tjednom odmoru, urediti i iznimke u pogledu noćnog rada, a što će omogućiti da noćni radnici u Zakonom propisanim djelatnostima ne moraju nužno raditi u osmosatnom dnevnom radu, već mogu raditi po rasporedu 12-24-12-48 sati.
Također, ovim se zakonskim prijedlogom omogućuje i veće odstupanje od punog radnog vremena u slučaju njegovog nejednakog trajanja po tjednima, kod primjene instituta rasporeda radnog vremena, na način da isti sada nije ograničen na dvanaest sati mjesečno, već je povećan na dvadeset četiri sata mjesečno.
Uvažavajući posebne specifičnosti u pojedinim djelatnostima koje su intenzivne tijekom jednog razdoblja godine, izmijenjen je institut preraspodjele radnog vremena, na način da isti ne mora biti uređena na razini kalendarske godine, već u razdoblju koje ne može biti duže od dvanaest neprekinutih mjeseci, a koji ne moraju nužno biti i kalendarska godina.
Ujedno je omogućeno da preraspodijeljeno radno vrijeme kod poslodavaca koji posluju sezonski, može trajati i duže od pedeset šest sati tjedno, ali ne duže od šezdeset sati, pod istim uvjetima kao i do sada, odnosno da je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom i da su radnici na takav rad dali pisani pristanak.
Isto tako, zbog potrebe učestalog tumačenja važećih odredbi o godišnjem odmoru, osobito o pravu na razmjerni dio godišnjeg odmora radnika koji tijekom kalendarske godine radi kod više poslodavaca, predloženim izmjenama i dopunama, preciznije se uređuje navedeni institut.
Početkom primjene novoga Zakona o radu uočena je nemogućnost primjene članka 79. stavka 3. Zakona, kojim je propisano da se radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, ugovor o radu može otkazati samo uz suglasnost radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća, te da u slučaju neutemeljenja radničkog vijeća, odnosno ne postojanja sindikalnog povjerenika u njegovoj ulozi, tu suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.
Naime, predloženom izmjenom Zakona postupak otkazivanja za tu kategoriju radnika usklađen je s propisanim postupkom otkazivanja za sve radnike, čime nisu umanjena druga prava radnika kod kojih postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.
