… iliti kako staviti ključ u bravu!

Stiglo mi je pitanje: “moj dečko i ja smo se okušali u poduzetništvu, ali nije dobro završilo. Što da sada radimo s tim j.d.o.o.?”

Iako je ovdje više puta pisano na tu temu, primjećujem da je interes porastao otkako institucije ne dopuštaju zapuštanje poduzeća na način da ga se jednostavno ostavi u pogledu izvještavanja, obračuna plaća i tsl.

U praksi je moguće nekoliko situacija i rješenja, a o svima biste trebali biti detaljno upućeni od strane svojih knjigovođa. Naravno, ukoliko ste upravo njih ostavili na vjetrometini da odgovaraju poreznicima na pitanja o vama i vašem poduzeću, ne plaćajući im ni ovu ni ostale već za vas obavljene usluge, onda je prirodno da vam odbija davati savjete. Unatoč često prisutnoj zabludi, knjigovođa nije vaš porezni ni kakav drugi zastupnik, ne radi u korist državnog proračuna niti je netko tko uživa raditi tuđi posao. On je samo poduzetnik, kao i vi, kojega ste ugovorom ili narudžbenicom angažirali da za vas obavlja neke konkretne poslove. Ovo sam morala spomenuti, jer često mi postavljači pitanja nastoje prikazati situaciju kao da je za nju kriv knjigovođa. Uvjerena sam da su takve situacije izuzetno rijetke, a da su one u kojima je kolega čuvao leđa svojemu klijentu – višestruko češće.

Najčišći način kako se riješiti bilo kojeg poduzeća je postupak likvidacije. On se vodi na mjesno nadležnom trgovačkom sudu. U praksi traje gotovo punu godinu, sve takse i usluge koštaju oko 10.000 kn, a kroz konkretni postupak ćete prolaziti uz javnog bilježnika ili odvjetnika. Knjigovođa će vam trebati da ispuni tri izvještaja slična završnom računu, što ni jedan, sasvim sigurno, neće činiti besplatno. J.d.o.o. prolazi isti postupak, ali može računati na mjesec-dva kraće vrijeme trajanja i par tisuća kuna manje taksi. To je sva razlika.

Za poduzeće ne postoji mogućnost mirovanja, zamrzavanja ili štogod slično. Dok ono postoji, dužno je izvještavati poreznu i predavati Fini izvještaje za javnu objavu, a imenovani direktor je odgovoran za njegovo cjelokupno poslovanje, pa tako i za to.

Ako poduzeće nije u sustavu PDV-a, izvještaji se zapravo podnose samo na godišnjem nivou. Naravno, ukoliko nema zaposlenih.

Tu dolazimo do novog problema, ukoliko se onaj tko je imenovan direktorom nije uspio negdje drugdje zaposliti, jer znamo da je u toj situaciji osobno dužan plaćati 3.000 kn za svoje doprinose. Ako – da bi to izbjegao – ostaje prijavljen u poduzeću, tada se izvješća JOPPD moraju predavati svaki mjesec, sve dok poduzeće ne bude likvidirano (kad završi proces od godine dana). Na svakome je da odluči što će činiti ako se nađe u takvoj situaciji.

Od financijskih obveza poduzeće može imati eventualno akontacije poreza na dobitak, ako je prethodne godine poduzeće poslovalo pozitivno. Ako se ne zatraži od porezne uprave da akontaciju smanji ili ukine, ovo je davanje nužno plaćati. Članarinu HGK treba podmirivati, a moguće je i cijeli godišnji iznos platiti odjednom unaprijed, kako bi se prevenirale kamate i bankovne provizije. Ostale obveze neće postojati ukoliko nema prihoda.

Tako se sa 504 kn godišnje može održavati poduzeće u postojanju, uz predavanje završnog računa. Ne ulazim u to tko će ga sastaviti i predati i za koju cijenu. Nju treba pridodati tom godišnjem trošku održavanja poduzeća koje nema prihoda, a nije likvidirano.

Ponavljam, ako je riješeno pitanje zaposlenosti direktora na drugom mjestu, tada je ovo sasvim oportuna opcija onima koji nemaju novca za provesti likvidaciju.

Sretno!

© Zorana Mavričić-Korošec, Makora knjigovodstvo

Tekst je napisan 23.10.2017. za https://burza.com.hr/portal/poduzetnik