Nekidan dobih pitanje osnivača poduzeća: mogu li si sada podignuti iznos temeljnog kapitala koji sam uplatio kod osnivanja?

Iako rijetko, očito postoje oni kojima nije jasan pojam uloženog kapitala i osnivačkih troškova – pa da i to razjasnimo.

Poželite li osnivati novo poduzeće, trebate osigurati novac za temeljni kapital i za troškove koje ćete imati u tijeku otvaranja.

Temeljni kapital u d.o.o. može biti najmanje 20 tisuća kuna, a u j.d.o.o. samo 10 kuna. Troškovi osnivanja za prvo dosežu i 4.500 kn, a za drugo jedva 1.000 kn.

Naravno, angažirate li u procesu i odvjetnika, troškovi će biti veći.

Osnivački ili temeljni kapital je novac koji ćete u tijeku procesa otvaranja položiti poseban račun bilo koje banke, a koji će temeljem vašeg zahtjeva biti prebačen na žiro račun novog poduzeća, kada ga otvorite. Dok to ne zatražite, neće.

Novac ćete potom slobodno koristiti za poslovne svrhe, koje god to bile: plaće, nabava opreme, podmirenje troškova poslovanja i td.

U bilanci će temeljni kapital uvijek biti dio pasive poduzeća, jer ono kao društvo kapitala, drugačije i ne može postojati. Činjenica da je političkom umotvorinom svojevremeno i 10 kn proglašeno dovoljnim kapitalom ne mijenja suštinu tog pojma, već samo ukazuje na veličinu besmislenosti.

Kapital je novac koji ste uložili u svoje poduzeće očekujući od njega plodove: profit, ili čista zarada. Kad tako pogledate, vjerojatno je jasnije zašto se taj novac ne može nikada refundirati osnivaču. On jednostavno nije trošak nego ulaganje.

Oni koji doista trebaju novac koji su uložili, mogu ga u krajnjem slučaju podignuti kao pozajmicu od poduzeća. U tom je slučaju nužno sastaviti ugovor, a u njemu ugovoriti i kamatu: stope svakako provjerite sa vašim knjigovođom, jer se iznos minimalne kamate u nekim slučajevima mijenja svake godine. Suština je da onaj tko je pozajmicu uzeo, mora ju i vratiti uvećanu za kamatu, a kamata će poduzeću biti prihod.

Osnivački troškovi mogu se refundirati, ali pod uvjetom da je odredba o tome upisana u društveni ugovor ulagača ili izjavu o osnivanju, u slučaju kada je samo jedan osnivač poduzeća. U toj je odredbi većinom naveden krajnji iznos do kojeg društvo može refundirati te troškove, ali je ipak moguće podignuti samo onoliko koliko je stvarno troškova nastalo, prema računima, potvrdama, uplatnicama i sličnim dokazima.

Na ovaj način postižemo da se poduzeće tereti za troškove koji su nastali dok ono još nije postojalo.

Sve gore navedeno odnosi se na poduzeća.

Obrti nemaju pojam kapitala, jer nisu društva već registriranje obavljanja gospodarske djelatnosti jedne ili više fizičkih osoba.

U obrtu se trošak priznaje kao izdatak u trenutku plaćanja. Ako je plaćanje bilo prije nego je registriran obrt, trošak neće biti izdatak obrta i neće utjecati na iznos poreza.

Što se može učiniti? Unatrag ništa, ali onaj tko kani otvoriti obrt i očekuje značajnije iznose troškova prije početka obavljanja djelatnosti (npr. za uređenje prostora ili slično) može prije prvog izdatka registrirati obrt bez upisa početka rada. Razdoblje može trajati najviše godinu dana, ali će obrtnik tijekom njega moći imati izdatke i unositi ih u svoje poslovne knjige. Primitke će smjeti ostvarivati tek kad upiše početak rada.

Svašta se može kad se zna kako! 

Sretno!

© Zorana Mavričić-Korošec, Makora knjigovodstvo

Tekst je napisan 16.10.2017. za https://burza.com.hr/portal/poduzetnik